Zaboravljeni običaji: Smrt u doba kolere
Meštani su verovali da je jedna od preminulih, starica Milica, jela meso ovce koju su ubili vampiri nekoliko godina ranije, pa se tako zarazila, povampirila i počela da ubija ljude iz sela. Strah se uvukao u svakoga, pa su ukućani iz nekoliko kuća noću spavali zajedno.
* Uvedena je i danonoćna straža protiv vampira. Panika se proširila na celu oblast. Kako je Srbija tada bila pod vlašću Beča, pedantni Austrijanci su postupili kao moderna država: vojna uprava u Beogradu je poslala komisiju da ispita slučaj i nju su sačinjavali komesar Johanes Flikinger, nekoliko nižih oficira i lekara i jedan sveštenik. Kovčege su otvorili u prisustvu mesnih starešina i ekshumirali prvih nekoliko tela. Ta tela su pronađena u raspadnutom stanju.
* Ali, začudilo ih je stanje koje su zatekli kod ostalih pokojnika: njihova tela nisu trulila, kosa i nokti kao da su porasli, lica su im bila rumena, a glavni dokaz da su vampiri bila je sveža krv na njihovim usnama. Austrijski komesari su naredili da se leševima odseku glave i da se spale. Flikinger je poslao opširni izveštaj u Beč, ali su ga se dočepale novine. Tako je u Evropi pokrenuta dugogodišnja rasprava o vampirima, u kojoj je objavljeno i bar dvadeset naučnih radova. Središte rasprave bio je protestantski deo Nemačke, u čijem teološkom učenju nije smelo da bude povratnika iz mrtvih. Sam Flikinger bio je skeptičan prema natprirodnim dešavanjama pa je tako završio svoj izveštaj: "Da li je to vampirstvo bilo od sotone? Zašto se onda nije oterao molitvama? Da li je bilo prirodno", misleći na epidemiju neke bolesti.
* Danas se zna da fenomen netruležnog tela moguć, a dešavao se u doba kolere, bolesti koja još nije bila poznata u Evropi, ali je u 18. veku počela da se širi od Indije prema zapadu.